Slobodna Republika Hrvatska
ponedjeljak, 11.01.2010.
Vjera, ufanje i ljubav
Dok bude i malo svjetla od jedne svijeće, vjerovat ću da se može nešto promijeniti na bolje. Usprkos svim "osloboditeljima".
utorak, 06.01.2009.
Peticija
Udruga za zaštitu prava građana
hrvatska.uljudba@gmail.com
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
JAVNI POZIV
(PETICIJA)
Tražimo
OBNOVU SUDSKOG KAZNENOG POSTUPKA VOĐENOG PROTIV ZAGREBAČKOG NADBISKUPA ALOJZIJA STEPINCA
Za potpis peticije kliknite na link:
http://www.PetitionOnline.com/001ste/petition.html
Molimo upisati kućnu i e-mail adresu kao potvrdu istinitosti Vašeg potpisa.
četvrtak, 08.05.2008.
Velika obljetnica
Na današnji dan prije 110 godina se rodio bl. Alojzije Stepinac.
srijeda, 02.04.2008.
Papa Ivan Pavao II.
Prije tri godine u Očev dom preselio se papa nama Hrvatima drag i blizak. Vjerujemo da nas kod Gospodina zagovara. Ovo sam napisao nakon papine smrti.
Papa Ivan Pavao II., Veliki
Papa je umro. Suze, žalost, nevjerica, bol zbog gubitka drage osobe po cijelome svijetu. Države proglašavaju dane žalosti. Zagreb - mnoštvo svijeća ispred katedrale. Marija Bistrica, Split, Osijek, Đakovo, Rijeka, Zadar, Dubrovnik, Solin svugdje isti prizori. Ljudima naviru sjećanja, sjećanja koja im nitko ne može oteti. Pamtit će čitavog života susret sa svetim čovjekom, u čijem srcu je naš hrvatski narod zauzeo posebno mjesto. Zagledajući se u polagano izgarajuće svijeće - ovih dana vidimo svjetlo. Svjetlo, svjetlo za čovjeka koji je ljudima donosio svjetlo vjere, donosio nadu u beznadne situacije. Čovjeka za kojim tuguju ljudi cijeloga svijeta, bez obzira na rasu, narod i vjeru. Neumorni navjestitelj Kristove Radosne vijesti spasenja za svakoga čovjeka nije više s nama. Otišao je u Očev dom - kako je lijepo rekao te večeri državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano.
Pljesak se prolomio na Trgu svetog Petra, pljesak za Ivana Pavla II., Velikog.
Pljesak koji je obilježio i početak njegova pontifikata. Spontani pljesak za čovjeka
koji je promijenio ovaj svijet: promijenio na bolje. Čovjeka koji je ljude spajao, a ne razdvajao.
Čovjeka koji je pokazao svoju moć i živi duh u svojoj nemoći uzrokovanoj bolešću.
Svestranog čovjeka: športaša, pjesnika, profesora, pisca, čovjeka koji je slijedio Gospodina do kraja.
Do fizičke smrti. Slušajući ovih dana plačljive zvuke violine i rastajući se od dragog nam prijatelja i brata - vjerujući u ponovni susret, razmislimo malo o bogatoj ostavštini (materijalnoj - knjige i enciklike, te duhovnoj - molitveni žar (poglavito krunice), smirenost osobe koja slijedi iz susreta sa Gospodinom, nepopustljivost pred svjetskim „moćnicima“,...) koju je ostavio nama i budućim naraštajima u nasljeđe. Nastavimo graditi bolji i ljepši svijet slijedeći primjer ovog velikog čovjeka, Pape Ivana Pavla II., Velikog!
Papina molitva „Kraljice neba“ koju je Papa napisao za Bijelu nedjelju:
“Čovječanstvu koje se ponekad čini izgubljeno i svladano silama zla, strahom i sebičnosti, uskrsli Gospodin daruje svoju ljubav koja prašta, miri i otvara nadu. To je
ljubav koja obraća srce i donosi mir.“ (Vjesnik ponedjeljak 4. travnja 2005.)
nedjelja, 30.03.2008.
Referendum za NATO
Gospodin Zoran Oštrić piše na svom blogu (link) kako je već prvoga dana prikupljeno petnaest tisuća potpisa "kojima građani podržavaju zahtjev za raspisivanjem referenduma o ulasku Republike Hrvatske u NATO savez." (Gore navedeni blog)
Drago mi je da sam i sam među potpisanima. Građani Hrvatske žele demokraciju i mogućnost odluke putem referenduma (proizlazi iz demokracije i vladavine prava). Sumnjam da će se na referendumu građani Hrvatske odlučiti da " o trošku svoje države dragovoljno ratuju u tuđoj zemlji pod tuđom zastavom za tuđe interese." (Gospodin Benjamin Tolić, Hrvatsko slovo, 8.veljače 2008.) Među onima kojima nije draga pomisao na referendum je i katolkinja - barem je slikana u svim dnevnim novinama na Uskrs u katedrali - Jadranka Kosor, potpredsjednica tzv. Vlade Republike Hrvatske (neustavni i nelegitimni izbori 2007.), koja je u jučerašnjem Dnevniku (29. ožujka, HRT1) izjavila kako "taj referendum ne treba raspisivati jer se ne radi o odricanju Hrvatske od suvereniteta." Laž iz usta jedne vjernice ili osobe koja je po službenoj dužnosti bila u katedrali na sv.Misi?
"Pozivnica za ulazak u NATO, koju Hrvatska očekuje sljedećeg tjedna, jedan je od povijesnih trenutaka, jer da je Hrvatska bila članica NATO-a 1990. godine 'nitko se ne bi usudio baciti ciglu na Vukovar', a kamo li razoriti veliki dio Hrvatske uz velike žrtve, rekla je Kosor." (navedeni izvor)
Gornja rečenica je čista fantazija i primjer je kako se kod nas svatko može baviti politikom.
BIJELA NEDJELJA ILI NEDJELJA BOŽANSKOGA MILOSRĐA
Papa Ivan Pavao II. proglasio je 2000. godine prvu nedjelju nakon Uskrsa (ili Bijelu nedjelju) blagdanom Božanskoga milosrđa. "Prva slika Milosrdnog Isusa izrađena je u Vilniusu u kapeli 'Oštra vrata'. S.Faustina Kowalski piše 12. veljače 1937.:'Božja je ljubav cvijet, Milosrđe je njegov plod. Ako neka duša sumnja, neka moli zazive Božanskom Milosrđu, pa će naći pouzdanje.' Devetnica Božjem Milosrđu započinje na Veliki petak, a završava na Nedjelju Božanskoga Milosrđa. " (Preuzeto iz "Isuse, ja se uzdam u Tebe!", Apostolski centar "SAV TVOJ", Zagreb, 1997.) Utecimo se Božjem Milosrđu!
utorak, 25.03.2008.
Hrvatima nacija važnija od vjere - osvrt na napis u Večernjem listu od subote 22.3.2008.
Napis počinje rečenicom koja se već godinama vrti po novinama: 'Hrvati se u velikoj većini izjašnjavaju kao vjernici, vjeruju u Isusovo uskrsnuće i vječni život, ali se kršćanski duh svejedno ne može "vidjeti" u hrvatskom društvu'. Autor -Dražen Ćurić- dalje navodi sve izopačenosti hrvatskog društva. Dakle, zabrinjavajuće je (meni, da li i biskupima, svećenicima?) što postoji toliko nazivnih vjernika koji pod pojmom vjere imaju obavljanje vjerskih "dužnosti" (sakramenti, odlazak na misu i druge pobožnosti) - što je religija-a ne istinski življeno kršćanstvo koje potječe iz osobnog susreta svakog vjernika sa živim Bogom. Vjera nije tradicija, a ako postane tradicija svodi se na svjetovno (odlazak u kazalište, kino, koncert, športsku utakmicu,...), a cilj vjere je onostrano.
Odlazak u crkvu potiče na promjene u cjelokupnom životu vjernika. Mijenjajući sebe, mijenjamo i svijet oko sebe.
Vjera nadilazi naciju, jer vjerom u Isusa Krista povezani su mnogi ljudi na raznim kontinentima. Vjera povezuje ljude različitih jezika, boje kože, narode svijeta, to je ta istinska ujedinjenost u Crkvi. Hrvati su opstali zahvaljujući vjeri u Boga, a o vjeri ovisi i naša budućnost.
Vezanost Crkve i državne vlasti - a ne države (za Hrvatsku i hrvatski narod koji im je povjeren naravno da su vezani i biskupi i svećenici) - nije dobro nikakvo dala, a ne će ni ubuduće.
Poznati odgovaraju na pitanje: "Vjerujete li u Isusovo uskrsnuće i život vječni?"
Mate Kovač, pjevač: "Kao katolik vjerujem da je Isus uskrsnuo jer je bio stvarna osoba, dok je Bog imaginacija." Bit je u tome da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek, a Uskrsnuće je čin njegove božanske moći. Neke sekte spominju ljude koji imaju moć "Uskrsnuća", što je ipak velika glupost! Bog nam je postao bliz upravo u Isusu Kristu. Božja ljubav prema čovjeku utjelovljena je u Isusu Kristu. Bog nije imaginaram, Bog je MISTERIJ ili hrvatski OTAJSTVO.
Zijad Gračić, glumac: "Nisam načisto s tim temama da je Isus uskrsnuo niti da postoji život vječni, ali poštujem druge koji su u svoju vjeru sigurni." Poštivati druge znak je dobrog odgoja.
Sv. Pavao lijepo kaže:"A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima."(1Kor 14, 17-18)
Sanja Doležal, pjevačica: "Vjerujem u Isusovo uskrsnuće i život vječni jer sam tradicionalna vjernica. Teško je riječima objasniti zašto sam uvjerena u to jer se to može osjetiti samo srcem." Ovo o vjeri kao tradiciji već sam pojasnio. Druga rečenica je u redu.
Zlatan Stipišić, pjevač: "U Isusovo uskrsnuće vjerujem iako je za mene sve to tajna. Kad bi vjera bila bez njegova uskrsnuća, onda bi Isus bio samo prorok, a ovako je božanska osoba."
I za mene je Uskrsnuće tajna, odnosno MISTERIJ (OTAJSTVO),kao i za svakoga vjernika.
Ćiro Blažević, nogometni trener: "Vjerujem u Isusovo uskrsnuće i u život vječni. Čovjek u jeseni života bio bi jadan ako ne bi vjerovao. Gore me čeka nogometna ekipa, bit ću izbornik."
Zar se samo u jesen života vjeruje? Znači do jeseni života kako hoću! Nema nogometa, jer zemaljsko uminu!
Borivoje Radaković, književnik: "Vjerujem da je Isus postojao kao povijesna osoba, ali ne vjerujem da je fizički uskrsnuo. Ne vjerujem u život vječni." Književnik Radaković vjeruje da će ostati samo u napisanim riječima. Ne vjerovati u život vječni vraća nas na razinu ostalih živih bića koja imaju samo ovaj život. Nismo li i mi vjernici krivi za nevjeru drugih? Odnosno, kakvo je naše svjedočenje vjere?
Ivo Sanader, premijer: "Predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader uvijek je isticao da dolazi iz katoličke obitelji te da je praktični vjernik. Kao vjernik vjeruje u Isusovo uskrsnuće i u vječni život."
Da netko vjeruje u Isusovo uskrsnuće i život vječni ne bi činio ono što sad čini. "Vjera: ako nema djela, mrtva je u samoj sebi."(Jak 2, 17)
Potjecati iz katoličke obitelji, a napustiti vrjednote te obitelji na sablazan je i obitelji i Bogu!
Vasilije Jordan, slikar: "Vjerujem u Kristovo uskrsnuće i u vječni život. U to nema nikakve sumnje. Biblija je vječna knjiga koja se ne može nikada dokraja pročitati." Tako odgovara pravi vjernik. Gospodin Jordan svojim slikarskim djelima svjedoči svoju vjeru. Biblija ili Knjiga možemo je pročitati, ali je ne možemo pročitati u potpunosti!
Krešimir Sever, sindikalist: "Vjerujem u Kristovo uskrsnuće i u vječni život. U tom sam duhu odgojen. Ovih dana i aktivno sudjelujem na misama." Pohvala gospodinu Severu. Nadam se i da inače ide na sv. Misu.
Ivan Aralica, književnik: "Odlazim na nedjeljnu misu i na svakoj misi izgovaram Vjerovanje. Vjerujem u sve ono u što se u Vjerovanju zaklinjem da vjerujem."
Gospodin Aralica u svojim književnim djelima promiče Boga, vjeru, narod, obitelj, domovinu, a raskrinkava ulizištvo, otpadnike od Boga i naroda zato baš i nije previše "napredan" za mnoge.
srijeda, 19.03.2008.
Sv.Josip-domovinski zaštitnik
Danas 19. ožujka je blagdan sv. Josipa. Godine 1687. Hrvatski Sabor proglasio je sv.Josipa nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva i hrvatskog naroda. Utecimo se molitvom sv. Josipu koji je jedini zaštitnik Hrvatske, za razliku od svih ovih nebrojenih Josipa iz krvave hrvatske povijesti i ništa ljepše sadašnjosti. Ovi zemaljski Josipovi imenjaci žele zadržati ovakvo "demokratsko" stanje u Hrvatskoj. Molimo se sv.Josipu i za Domovinu koju vode ljudi koji nemaju nikakvu viziju niti želju za napretkom. Jednostavno utecimo se glavaru Svete Obitelji, jer sam Bog nam govori "u potrebi svakoj idite k Josipu". Sv.Josipu, čijim zagovorom kod Boga može jedino doći do svekolike (priželjkivane) obnove (i duhovne i materijalne) Hrvatske.
nedjelja, 16.03.2008.
Što Isus Krist znači za mene?
Blizu je blagdan Pashe. Isus pobjednički ulazi u Jeruzalem na magaretu. Ljudi mu s zanosom i oduševljenjem kliču HOSANA (živio)! U rukama su im maslinove i palmine grane kao znak mira.
Lijepa li prizora! Bogočovjek Isus Krist prvi prolazi putem kojim i mi imamo proći. O dobrog li pastira koji život svoj daje za svoje ovce! No ovo oduševljenje ne traje dugo. Pred Isusom je mučan put križa, smrti nakon kojega slijedi uskrsnuće. Nema Uskrsa bez križa! Patnja i smrt nije smisao ljudskog postojanja. Tako nas ova nedjelja Muke Gospodnje uvodi u Veliki ili Sveti tjedan, koji uz uskrsnu osminu sačinjava dva najljepša tjedna u crkvenoj godini. Bit Velikog tjedna je Vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota) s najljepšim i najsvečanijim obredima crkvene godine.
Pitanje iz naslova je pitanje koje može i treba postaviti svatko sebi: TKO JE ZA MENE ISUS KRIST? Ako je moj odgovor pravi Bog i pravi čovjek, jedini moj učitelj, Bog koji je postao ponizan do smrti na križu. Ako ga nasljedujem onda sam na dobrom i jedinom ispravnom uskom putu koji vodi u život. Život vječni.
nedjelja, 09.03.2008.
Vladimir Bakarić-portret duhovnog oca svih hrvatskih izdajica
Dana 8. ožujka 1912. rodio se Vladimir Bakarić (negdje se pojavljuje prezime Kuperštajn) poznatiji pod nadimkom Mrtvac koji je dobio zbog svoje nacionalne umrtvljenosti. O drugu Mrtvacu kruže razne priče: da je pomagao izdavanje zagrebačke Biblije 1968. godine, da je stajao iza Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, da je zajedno s Stevom Krajačićem stajao iza Hrvatskog proljeća, korištenje raznih smicalica u cilju uništenja političkih neprijatelja. Neke optužbe protiv ovog Jugoslavena govore da je rukovodio pokolju na Jazovki.
I naravno trgovanje s hrvatskim teritorijem nakon 2. svjetskog rata. (Boka kotorska, Zemun,...)
Mene se duboko dojmio Mrtvac u emisiji TV -kalendar kad pristupa svom voljenom drugu Titu ulizički, ljigavo, krajnje ponizno,nabačenim smiješkom, podanički, bez imalo ponosa, uvijek za barem pola glave umanjen u odnosu na Tita koji je bio visok oko 1,50m +/- par cm. Gledajući ovoga nesretnika i beskičmenjaka koji je sve radio samo da o(p)stane na vlasti dolazi mi pred oči sva ova vojska njegovih sljedbenika koji se pri odlučivanju o nacionalnim interesima ponašaju poput svog duhovnog oca-bez osjećaja nacionalne pripadnosti, bez odgovornosti, bez savjesti, bez srama, jednostavno kao izdajice. Imena ovdje uopće nisu bitna jer se loši glumci ionako mijenjaju na pozornici hrvatske povijesti.
